Nakon poraza Napoleona 1815. godine, evropske vlade pokrenulo je duh konzervativizma. Konzervativci su vjerovali da se uspostavljene, tradicionalne institucije države i društva – poput monarhije, crkve, socijalne hijerarhije, imovina i porodica – treba sačuvati. Međutim, većina konzervativaca nije predlaže povratak u društvo predrevolucionarnih dana. Umjesto toga, realizirali su, iz promjena koje je pokrenuo Napoleon, da bi modernizacija u stvari mogla ojačati tradicionalne institucije poput monarhije. To bi moglo učiniti državnu snagu efikasnijom i snažnim. Moderna vojska, efikasna birokratija, dinamična ekonomija, ukidanje feudalizma i Serfdom mogla bi ojačati autokratske monarhije Evrope.
1815. godine, predstavnici evropskih sila-britanije, Rusije, Prusije i Austrije – koji su kolektivno porazili Napoleona, sastali su se u Beču kako bi izvukli nagodbu za Evropu. Kongres je domaćin austrijskog kancelara vojvoda Metternich. Delegati su privukli ugovor Beča iz 1815. godine sa ciljem poništavanja većine promjena koje su u Europi došle tokom napoleonskih ratova. Bourbonska dinastija, koja je bila svrgnuta tokom francuske revolucije, obnovljena je na vlast, a Francuska je izgubila teritorije koje je priložilo NAPOLEON-u. Na granicama Francuske osnovana je niz država kako bi spriječilo francusko širenje u budućnosti. Tako je na sjeveru, pa je postavljena kraljevstvo Holandija, koja je uključena u Belgiju, postavljena na sjeveru, a Genova je dodana u Pijemonsku na jugu. Prussia je data važna novih teritorija na svojim zapadnim granicama, dok je Austrija dobila kontrolu nad severomnom Italijom. Ali njemačka konfederacija 39 država koje su osnovali Napoleon ostalo je netaknuto. Na istoku je Rusija data dio Poljske, dok je Prussia dobila dio Saksonije. Glavna namjera bila je obnavljati monarhije koje su napoleone svrgnuli od strane Napoleona i stvori novi konzervativni poredak u Europi.
Konzervativni režimi postavljeni 1815. godine bili su autokratski. Nisu tolerirali kritike i neslaganja i pokušali suzbiti aktivnosti koje su ispitivale legitimitet autokratskih vlada. Većina njih nametnula je cenzursku zakone za kontrolu onoga što su u novinama, knjigama, igrama i pjesmama i odražavale ideje slobode i slobode povezane sa francuskom revolucijom. Sjećanje na francusku revoluciju ipak nastavila je nadahnuti liberali. Jedno od glavnih pitanja koje su preuzeli liberalno-nacionalisti, koji su kritikovali novi konzervativni poredak, bila je sloboda štampe.
Language: Bosnian