Sve političke stranke bile su nezakonite u Rusiji prije 1914. Rusku socijaldemokratsku radničku stranku osnovala su 1898. socijalisti koji su poštovali Marxove ideje. Međutim, zbog vladine policije morala je djelovati kao ilegalna organizacija. Postavio je novine, mobilizirao radnike i organizirane štrajkove.
Neki ruski socijalisti smatrali su da ih je ruski seljački običaj podjele zemlje povremeno učinio prirodnim socijalistima. Dakle, seljaci, a ne radnici, bili bi glavna sila revolucije, a Rusija bi mogla postati socijalistička brže od ostalih zemalja. Socijalisti su bili aktivni na selu do kraja devetnaestog stoljeća. Osnovali su Socijalističku revolucionarnu stranku 1900. Ova se stranka borila za prava seljaka i zatražila da se zemljište koje pripada plemićima prenese na seljake. Socijaldemokrati se nisu složili sa socijalističkim revolucionarima o seljacima. Lenjin je smatrao da seljaci nisu jedna ujedinjena skupina. Neki su bili siromašni, a drugi bogati, neki su radili kao radnici, dok su drugi bili kapitalisti koji su zapošljavali radnike. S obzirom na ovu ‘diferencijaciju’ unutar njih, oni nisu mogli biti dio socijalističkog pokreta.
Stranka je bila podijeljena nad strategijom organizacije. Vladimir Lenjin (koji je vodio boljševičku skupinu) mislio je da bi u represivnom društvu poput cariste Rusije stranka trebala biti disciplinirana i trebala bi kontrolirati broj i kvalitetu svojih članova. Drugi (menshevici) smatrali su da bi stranka trebala biti otvorena za sve (kao u Njemačkoj).
Language: Croatian
Science, MCQs